Cookies disclaimer

Our site saves small pieces of text information (cookies) on your device in order to keep sessions open and for statistical purposes. These statistics aren't shared with any third-party company. You can disable the usage of cookies by changing the settings of your browser. By browsing our website without changing the browser settings you grant us permission to store that information on your device.

I agree

05 2002

Granicni kamp // Strasbourg // Od 19. do 28. Jula 2002.

Harald Kuemmer

Prijevod: Boris Buden

U tom elzaskom gradu, u njemacko francuskom pogranicnom podrucju, jos je do danas jasno uocljivo da se nacionalna pripadnost njegovih stanovnika u posljednjih 500 godina pet puta promijenila. Evropska noborder-mreza <noborder.org> koja je organizirala aktualni pogranicni kamp u Strasburu imala je nesto drugo na umu: virtualizirane granice koje se u tvrdjavi Evropi i oko nje, neovisno o teritorijama, podizu posvuda gdje drzavni sluzbenici imaju pristup bankama podataka i gdje se ljudi tretiraju kao setovi podataka. Centralna jedinica SIS-a (Schengen Informations Systems) nalazi se od svoje implementacije 1991., u Strasburu. Ondje se skupljaju podaci o imigranticama i imigrantima koji pri dodjeli viza i u postupku priznavanja azila imaju centralnu funkciju.

Najkasnije od pocetaka masovnih protesta protiv ekonomske globalizacije integriraju se i podaci o demonstranticama i demonstrantima kao i kriticarkama odnosno kriticarima. Upozoriti na posljedice djelovanja takvih informacijsko-tehnoloskih mehanizama nadgledanja, suociti se s virtualiziranim granicama i u konfrontaciji s njima razviti nove oblike politicke akcije, to je ono sto je strasburski granicni kamp postavio sebi u zadacu. U Strasburu kao i u drugim kampovima <noborder.org/camps/02> i akcijama koje se odrzavaju ljeta 2002. iznova je rijec o tomu da se intenzivira zahtjev za slobodom kretanja i da se ometa masinerija protjerivanja. <noborder.org/strasbourg>

<za vrijeme jedne antirasisticke demonstracije u woomeri/australija u martu 2002., migranticama i migrantima je uspjelo probiti zicanu ogradu sabirnog logora i docepati se slobode>

Ideja granicnog kampa prisutna je u Evropi od 1990., u tekstovima i slikama, diskusijama i akcijama. S pojacanim harmoniziranjem politike azila i prelaska granice, kao i s masivnom represijom protiv migrantica i migranata odnosno izbjeglica, koje je u Austriji naposljetku dokumentirano smrcu Marcusa Omofume <no-racism.net/racismkills>, postala je ocigledna nuznost jednog sveevropskog antirasistickog umrezenja. Tako je, takodjer iz zelje za sto sirom raspravom, kao i potrebe da se prosiri vlastiti ugao gledanja odnosno da se drske ideje otpora podijele s drugima, 1999., u okviru protesta protiv sastanka na vrhu Evropske zajednice u Tampereu, posvecenom problemu migracije, nastalo evropska noborder-mreza.

Akcije su se umnozile i ideje rasirile. Tako je proslog ljeta doslo do lanca granicnih kampova <noborder.org/camps/01>, kojije zapceo u juznospanjolskoj Tarifi (Spanjolska-Afrika) i nastavio se preko Krykni (Poljska/Ukrajina), Lendave (Slovenija) i interne granice na frankfurtskom aerodromu (Njemacka) sve do Borderhacka u Tijuani (Meksiko) i akcija protiv logora za izbjeglice u Woomeri (Australija). Stalno prelazeci granice noborderTOUR je na svom putu koji je trajao sest tjedana <no-racism.net/nobordertour> povezao granicne kampove s drugim mjestim otpora ukljucujuci Genovu i Salzburg. Veze su uspostavljene i u virtualnom prostoru: "Borderstream" <noborder.org/stream> je 7. jula vizualizirao tri granicna kampa koji su istodono odrzani kao zajednicka intervencija i omogucio uvid u slike i raspolozenja s drugih akcija te godine. Strasbourg 2002., je prvi dogadjaj koji je citava noborder-mreza organizirala kao zajednicku akciju s antirasistickim socijalnim pokretima, grupama i pojedincima iz 15 razlicitih zemalja.

< jos u vrijeme kampa u Tarifi (juzna Spanjolska) uz obalu je pristao jedan brod na kojem su se prikrili migrantice i migranti kako bi umakli spanjolskim pogranicnim organima. Zahvaljujuci samom kampu, velikom broju prisutnih ljudi i jednoj lokalnoj organizaciji koja se otvoreno zalaze za podrsku ljudima bez dokumenata upjelo je migranticama i migrantima koji su nadolazili pruziti pomoc u njihovu putovanju u unutrasnjost zemlje, odnosno pri zaobilazenju policijskih kontrola. >


"SIS is a d.sec*.
Every d.sec is a target.
We will destroy each d.sec."

Naslov (d.sec - database systems to enforce control) oznacuje problem s kojim se Teccies, Migrants, Hackers, Activists, Artists i drugi moraju intenzivno pozabaviti. Oni ce stodobno razvitii i intervencijske forme koje ce biti u stanju suprotstaviti se d.sec-ima i database sistemima. Kao tematska poveznica d.sec predstavlja za vrijeme granicnog kampa jedan okvir u kojem se razotkrivaju mogucnosti izmjenicnog umrezavanja i u kojem se one mogu pretvoriti u kreativne i uzitkom ispunjene akcije. <dsec.info>

Cyberfeminism, ponovno ovladavanje tijelom, novi identiteti u umrezenom svijetu i prosirenje slobodne komunikacije, bit ce jednako bitne teme kao sto je i prakticna izmjena know how-a, kriticko razracunavanje sa socijalnim znacenjem slobodnog softwarea i kriticko propitivanje vlastitog nacina upotrebe tehnologije: websites, e-mail, IT: what for?

< u maju 2002., za vrijeme demonstracije protiv jednog deportacijskog zatvora u Svicarskoj uspjelo nam je osloboditi jednog zatvorenika. Zu pomoc pile prerezane su zeljezne resetke i covjek se kroz prozor celije docepao slobode.>


dsec/ptc // zone.noborder.org

U sredistu Strasbourga Volx theaterKarawana ce podici jedan noborderZONE/Medialounge <zone.noborder.org>. LiveVideo i radiostreams, aktualne vijesti na vise razlicitih jezika preko interneta donositi ce informacije o Strasbourgu, SIS-u i akcijama u i oko kampa. U bliskoj suradnji sa slobodnim radio stanicama u Evropi i ptc-TV-om. Lounge je otvoren za posjetitelje, za turiste i aktiviste. Odrzavat ce se workshopovi i kazalisne predstave o ljudima koji prelaze granice odnosno rade na elektronskim i fizickim linijama razdvajanja. VolxTheaterKarawane ce kroz razlicite aktivnosti artikulirati svoj otpor prema instrumentima kontrole i represije, kao i evropskim institucijama odnosno njihovim interesima.


hack the street be pink and silver on the net

Kada se je u ljeto 2000., u malom svicarskom gradicu Davosu sastao WEF (World Economic Forum, Svjetski ekonomski forum), hackeri su provalili u centralni kompjutor organizacije za pripremu sastanka. Ukrali su podatke o vodecim privrednim ekspertima i sefovima drzava i objavili ih na internetu. U jednoj izjavi za javnost protestirali su svojom akcijom protiv stalno rastuce kontrole na granicama i ogranicenju slobode putovanja. Uspostavili su neposrednu vezu izmedju koristenja osobnih podataka, kontrolnih mehanizama i cisto ekonomske globalizacije koja istodobno sili na sve vece ogranicavanja u kretanju ljudi, tijela , slobodnih informacija i komunikacija.

U augustu 2001., jedan je kolumnista u Frankfurter Allgemeine Zeitungu napisao da pravi "prijatelji globalizacije" upravo opsjedaju Frankfurtski aerodrom. Novinar je u Georgu Bushu vidio jednog od najistaknutijih neprijatelja globalnog umrezavanja. Jos za protestnih akcija u Seattleu mnogi sudionici jasno su se opredijelili protiv globalizacije. Nesporazumi, neodvojivi od takvog pristupa problemu, kao i sposobnost retorzije njihovih sadrzaja vodili su neposljetku do bitnog prosirenja diskursa. Teme kao sto su migracija, porast rasizma i jedan novi, tek nedavno raspireni antisemitizam, postali su sredisnji tematski sadrzaji sporova oko pojma globalizacije. U Genovi, u vrijeme protesta protiv G8, demonstriralo je 70000 ljudi oko teme migracije. Oni su uspostavili izravnu vezu izmedju sveprisutnog izrabljivanja, misljenja koje slijedi logiku trzista i neprestanog ogranicavanja slobode kretanja i putovanja. Kao sto je bio slucaj u vrijeme protesta u Genovi, u Strasbourgu ce takodjer vlastiti mediji, koji proizvode neku vrstu protujavnosti, predstavljati bitni sastojak otpora protiv kapitalizma i aparata represije.

Tehnologija moze kao u slucaju Boarderstreama u Genovi i Bruxellesu, internet kampanji kao sto je deportation-alliance <www.deportation-alliance.com>, online demonstracije protiv Lufthanse ili oslobadjanja podataka u Davosu, posluziti kao platforma odnosno glasnogovornicka pozicija u svrhu politicke artikulacije. Istodobno, kao u slucaju SIS-a, tehnologija moze biti koristena u svrhu totalne kontrole i nadgledanja ljudi. Je li tu rijec o proturjecju? Koji je efekt transformacije komunikacije u druge, virtualne prostore? Jesu li internet i cyborg kraj socijolnoga ili pocetak jednog novog drustva <volxbad deklaration - www.make-world.org> -ili mozda samo kratak moment u jednom historijskom razvitku koji ce vec sutra biti potpuno prevladan?

d.sec ce u Strasburu iskusati te mogucnosti. Hack the System!, kao prazna fraza, kao risky game, kao intervencija u javnim i virtualnim prostorima, kao workshop, diskurzivna praksa ili teatralna inscenacija. The caravan goes on ...